Smilje – skromna biljka vrijednih odlika
Postoji više vrsta ove zanimljive biljke, a najpoznatije su žuto ili pješčarsko smilje (Helichrysum arenarium) i obično smilje (Helichrysum italicum). Smilje je trajna grmolika biljka koja prirodno raste u području mediteranske klime. Veoma je skromnih zahtjeva i iznimno dobro podnosi suhe uvjete krša. Ima sivosrebrnaste listiće, a cvjetovi su zlatnožuti, skupljeni u cvatove. Čitava biljka ima miris koji podsjeća na indijski začin kari (curry). Kada se grančice odrežu i osuše, djeluju kao da nisu uvenule – stoga se biljka ponekad naziva imortela („besmrtna“).
Kao ukrasnu i ljekovitu biljku jednostavno je možemo uzgajati u posudi ili u vrtu, no u uvjetima kontinentalne klime zimi treba zaštitu od niskih temperatura. Zbog ljekovitih svojstava sve se više komercijalno uzgaja u medicinske i kozmetičke svrhe.
Ljekovitost i uporaba
Ljekovita je čitava biljka, a ponajviše se koriste njezini cvjetovi. Oni sadrže mnogo gorkih tvari te flavonoide, fitosterole, karotenoide i treslovine. Ova je biljka poznata po svome protuupalnome, antibakterijskome i antigljivičnome djelovanju. Smatra se da ima povoljan utjecaj na organe i žlijezde probavnoga sustava, osobito na jetru, žuč i gušteraču pa olakšava probavu. Može pomoći kod tegoba dišnih putova, alergija, astme i bronhitisa. Kako ćemo vidjeti dalje u tekstu, smilje je izvrsno za zdravlje i njegu kože.
Od suhih cvjetova spravljamo čaj, tinkturu i macerat. Obzirom na jaki miris i gorki okus, smilje se u maloj količini može koristiti kao začin. U kozmetici se najviše koristi iznimno kvalitetno eterično ulje smilja.
Skupocjeno eterično ulje
Eterično (hlapivo) ulje smilja uvijek ima visoku cijenu jer je za dobivanje jedne litre ulja potrebna jedna tona biljke (ponekad i više). Ovo skupocjeno eterično ulje već je dosta istraženo, pa su poznata njegova korisna svojstva. U svome sastavu ima mnogobrojne aktivne spojeve koji imaju povoljan utjecaj na ljudsko zdravlje.
Za gore spomenute tegobe ovo eterično ulje samostalno koristimo samo za inhalacije i u difuzeru. Za ostale namjene na koži trebamo ga pomiješati s baznim uljem kao što su ulje avokada, maslinovo, bademovo ili kokosovo ulje. Osim za preparate za njegu kože, ovo ulje možemo koristiti kao dodatak za obloge i kupke.
Smilje u njezi kože
Za njegu kože možemo koristiti čaj, tinkturu, macerat i eterično ulje smilja. Eterično ulje rijetko se koristi samostalno; najčešće se dodaje u tonike, mlijeka, kreme, serume, ulja, gelove, sapune i ostalu kozmetiku.
Eterično ulje smilja može prodrijeti u dublje dijelove kože te potaknuti mikrocirkulaciju kože te njezino čišćenje i obnavljanje. Usto potiče stvaranje kolagena, poboljšava elastičnost kože i djeluje antiseptički. Kako sadrži antioksidante, ulje smilja kožu štiti od lošeg utjecaja slobodnih radikala, a time i od preranoga starenja.
Preparati koji sadrže eterično ulje smilja preporučuju se za njegu nadražene i oštećene kože ubrzavaju oporavak kože kod opekotina, podljeva, modrica, ožiljaka i strija. Također mogu biti od pomoći kod ekcema, dermatitisa, akni i psorijaze te proširenih kapilara i vena.
Uglavnom, preparati s dodatkom eteričnoga ulja smilja usporavaju starenje kože, djeluju protiv bora i umanjuju mrlje na koži. Tako koža postaje mekana, vlažna, elastična i zaštićena od vanjskih utjecaja. Takvi se preparati osobito preporučuje osobama sa suhom i zrelom kožom.
Encian u svojoj ponudi ima neke od Melemovih vrijednih proizvoda za njegu čitavoga tijela:
https://encian.hr/melem-s-esencijalnim-uljem-smilja-35-ml-proizvod-770/
https://encian.hr/melem-suho-ulje-smilje-100-ml-proizvod-771/
https://encian.hr/melem-tusiranje-s-uljem-smilja-250-ml-proizvod-772/
Izvori:
https://www.healthline.com/health/helichrysum-essential-oil
https://www.vasezdravlje.com/biljna-ljekarna/smilje-bezvremenska-ljepota
https://portal.terra-organica.hr/aromaterapija/etericno-ulje-smilja/
https://www.melem.com/melem-trenuci/smilje-dragocjeno-ulje-mladosti-i-ljepote/
Lesley Bremness: Sve o bilju; Mozaik knjiga, 1995.
Dr. Katja Toplak Galle: Hrvatsko ljekovito bilje; Mozaik knjiga, 2001.